U Goraždu je danas obilježena 21. godišnjica stradanja nevino ubijenih civila u goraždanskom naselju Lozje. Na današnji dan 1992. godine, pripadnici srpskih snaga prilikom ulaska u ovo naselje odveli su i ubili 40 civila, uglavnom žena, djece i staraca.
Ovaj datum prema Kalendaru značajnih događaja i datuma iz perioda 1992-1995. godina, kojeg je usvojila Skupština BPK Goražde, obilježava se kao Dan sjećanja na civilne žrtve agresije, logoraše i žene u oslobodilačkom ratu.
Tim povodom, u prisustvu brojnih građana, rodbine i prijatelja ubijenih civila, delegacije zakonodavnih i izvršnih vlasti BPK Goražde, Goraždanskog muftijstva, Udruženja logoraša „Goražde“, Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo i Saveza udruženja logoraša BiH, te predstavnici civilnih žrtava agresije i žena u oslobodilačkom ratu, položili su cvijeće na spomen obilježje u ovoj mjesnoj zajednici i odali počast nevinim žrtavama.
Sa ovog mjesta, ponovo je ukazano na činjenicu da nijedan zločinac odgovoran za stradanje nevinih civila u naselju Lozje nije odgovarao za počinjena nedjela.
– Ma koliko se nekom ne sviđalo da govorimo o zločinima, istražujemo i tražimo povrat naših kostiju, mi ne smijemo odustati ni nakon 20 godina. Jedino što su nam zločinci ostavili su sjećanja, jer preživjele porodice ne posjeduju fotografije svojih najmilijih. Ne smijemo posustati pred onima što nam govore da ne bismo trebali tragati za ubijenima. Upravo takvima mi moramo glasno reći, nećemo da šutimo. Pozivamo domaće i međunarodne institucije da pred lice pravde izvedu odgovorne za zločine u naselju Lozje. Imamo pravo znati zašto su zločini počinjeni, u ime koga i čega. Svi trebamo jasne odgovore koje će zločinci morati dati. To je neophodno zbog nas danas, sutra zbog naše djece i budućih naraštaja kako više nikada i nikome ne bi bilo uskraćeno osnovno ljudsko pravo, pravo na život. Ovdje neko želi da prekroji historiju i da izjednači žrtve i agresora, to nikada nećemo dozvoliti- poručio je predsjednik Udruženja logoraša „Goražde“ Muhamed Hećo.
Esma Drkenda govorila je u ime žena koje su nesebično dale svoj doprinos u proteklom ratu.
-Rijetko ima koja žena koja je u tom periodu bila na ovom prostoru a da na neki način nije dala svoj doprinos i svoje učešće u odbrani naših života i ovog grada.
Po prvi put imamo Dan žena oslobodilačkog rata i ne želimo da to bude dan poput 8. marta kada se na sve strane ženama dijele karanfili. Želim da se početkom obilježavanja ovog dana promijeni odnos vlasti prema ovoj kategoriji žena i nešto konkretno uradi za ovu populaciju. Znamo da to ne može preko noći, a znamo da su žene ovog grada zaslužile puno više respekta-kazala je Esma Drkenda.
Midheta Oruli, predstavnica civilnih žrtava agresije pozvala je sve preživjele da ne dozvole da ovaj zločin prođe nekažnjeno.
-Malo je reći da je ovdje za nepuna dva sata ubijeno 40 ljudi, a svi su bili civili. Ovom prilikom želim da pozovem sve one koji su bili sa mnom u logoru i preživjeli ovdje taj zločin, da ne zaborave svoju dužnost. 21 godina je prošla a još ni jedan ratni zločinac nije procesuiran, dok naši sugrađani leže u njihovim zatvorima. Još jednom vas pozivam da se urazumimo i zajedničkim snagama u ime ovih ljudi dokažemo da je ovdje bio zločin i da se zločin nikada i nikome više ne ponovi- poručila je Midheta Oruli.
U ime kantonalnih struktura vlasti poštovanje prema žrtava i preživjelima iskazala je ministrica za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Gordana Oršolić.
-Većina nas ovdje prisutnih svjesni smo posljednih ratnih zbivanja na ovom području. Koliko je taj rat bio nepravedan i nefer, koliko je nedužno nastradalih, žena, djece, staraca i koliko je bilo samo prekinutih dječijih igara, naglo i nedosanjanih mladalačkih snova, neostvarenog mirnog starenja u krugu svoje porodice. Jedina njihova krivnja bila je ta što su se zvali drugačijim imenom od svojih ubica i što su u tom momentu bili na ovom području. Neki od njih bili su i zarobljeni. U tim logorima su bili ugnjetavani, ponižavani na najveći mogući način, većina nažalost nije ni preživjela. Oni preživjeli moraju da se nose u današnjem životu sa svim strahotama i golgotama kroz koje su prolazili. I kada kažemo”Znamo kako vam je”, tada ne govorimo istinu, jer samo oni koji su to preživjeli, ustvari, samo oni znaju kako je njima bilo. Mi jedino možemo da učinimo sve da im pomognemo da ne zaborave, a oni to ne mogu zaboraviti i da hoće, već da to potisnu u neku stranu kako bi nastavili da žive svoj život, da podižu svoje porodice, rade i privređuju ovome društvu– kazala je u svom obraćanju između ostalog ministrica za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Gordana Oršolić.
Ovim povodom govorili su i predsjednik Saveza logoraša Kantona Sarajevo Almin Dželilović, predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković , te Refik ef. Čaušević.
Nosilac aktivnosti na obilježavanju ovog datuma bilo je Udruženje logoraša „Goražde“ , u saradnji sa kantonalnim Ministarstvom za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljenja lica i izbjeglice, a svoj doprinos u prigodnom programu dali su hor “Selsebil” i Osnovna muzička škola “Avdo Smailović” Goražde.
